Ženski razgovori u frizerskom salonu – naizgled – situacija bez previše potencijala za ozbiljnu pozorišnu predstavu. Međutim baš ovih šest žena, koje bi mogle pripadati bilo kojoj sredini ili vremenu, drže nam, kroz svoje četiri subote u salonu, lekciju o solidarnosti. Jedna majka obuzeta brigom za ćerku, jedna ćerka željna da, uprkos preprekama, i sama postane majka, dve najbolje prijateljice, usamljena vlasnica salona i njena izgubljena pomoćnica, nalaze se u svom malenom prostoru slobode pred važne životne događaje. Pripremajući frizure za sredinu koja od njih očekuje da budu lepe i pitome poput cveta magnolije, ove žene se međusobno osnažuju, podržavaju i grade prijateljstva koja ih čine izdržljivim poput čelika – taj suptilni paradoks zadat u naslovu drame predstavlja jezgro ove predstave. Niko od nas nije sam. Niko ne sme očekivati od sebe da sam može sve. Ideja ženske solidarnosti je, posebno danas, vrlo važna. U vreme kada se u međunarodnom kontekstu veliki broj prava uskraćuje ženama, kada raste broj femicida u regionu, kada je tretman žene u medijima vrlo problematičan, nužno je govoriti o ženskoj solidarnosti. Ta, toliko pretenciozna reč, zapravo govori o ženskom prijateljstvu, ženskom zajedništvu i želji da se pomogne jedna drugoj, bez zavisti i zadnje namere. Kroz međusobno prihvatanje, pružanje podrške i udruživanje, žene zaista mogu menjati svet. Žene iz Čeličnih magnolija možda nisu revolucionarke, ali je snaga njihove solidarnosti revolucionarna ideja.
Otvori u aplikaciji Večeras:
Večeras — Noćas u gradu