Srećno nam, Adi

• petak, 30. oktobar 2026. u 20:30
• Narodno pozorište Republike Srpske
• Scena „Petar Kočić“

RIJEČ REDITELJKE Polazište mog rada na adaptaciji filma „Good luck to you, Leo Grande!“ jeste pitanje samoprihvatanja, koje u savremenom društveno-kulturnom kontekstu postaje jedno od najvažnijih. Samoprihvatanje, međutim, nije individualni čin izolovan od društva, već je uvijek uslovljen mrežom normi, zabrana i diskurzivnih praksi. Kako je pisala Simon de Bovoar, žensko tijelo u patrijarhalnim okvirima nije shvaćeno kao subjekat želje, već kao „drugo“, određeno kroz funkciju reprodukcije i pasivne recepcije muške seksualnosti. Ova predstava istražuje šta znači pomjeriti tu poziciju. Ženski protagonista, Vera, u svojoj naizgled intimnoj potrazi za zadovoljstvom, zapravo vrši politički čin: osporava diskurs koji je njenu tjelesnost sveo na dužnost i moralno ćutanje. Ženu, u ovoj adaptaciji, tretiram ne kao univerzalni arhetip, već kao subjekat koji nosi specifične istorijske, kulturne i političke slojeve prostora bivše Jugoslavije. Međutim, ono što smatram jednako važnim jeste to, što se proces samoprihvatanja ne odvija samo kod žene, već i kod njenog sagovornika. Muški lik, mladi muškarac, Adi, iako naizgled oslobođen, moderan i slobodniji u izražavanju želje, takođe je oblikovan pritiscima i ograničenjima patrijarhata. Njegova borba za identitet i slobodu nije ništa manje teška: društvena očekivanja od muškarca da bude snažan, dominantan jednako guše njegovu ranjivost, emotivnost i potrebu za autentičnom intimom. Specifičnost projekta leži i u njegovom balkanskom kontekstu. Žena koja šapuće želju ili gasi svjetlo kad se presvlači nije samo metafora intime, već i znak kolektivnog nasljeđa: generacije koje su učene da je preživljavanje važnije od uživanja, da se tijelo koristi za rad i reprodukciju, ali ne i za zadovoljstvo. Muškarac koji se dokazuje snagom i funkcijom zapravo je zarobljenik istog sistema, u kojem ranjivost i nježnost nemaju mjesta. U tom smislu, predstava otvara važno pitanje: koliko smo mi žene i muškarci na Balkanu, stradalnici okova patrijarhata, rigidnih i moralnih okova i mentaliteta koji je oblikovao naše tijelo kao polje discipline i ćutanja? Možemo li doći do samoprihvatanja kroz odnos sa drugim i koliko smo svjesni da su ljubav, razumijevanje i ranjivost najveće ljudske vrline koje mogu prevazići društveno nametnute uloge? Dajana Josipović

Otvori u aplikaciji Večeras:

Večeras — Noćas u gradu